utorak, 18.03.2008.
Hahaha.. je li to zaista smješno?
Hm neznam dal je smješno, al ja se smijem..jer se živcirat više oko toga neam nikakve namjere..
Stvar je vrlo jasna.. stvarno sam mislila da ste prerasli onu fazu kad znate srat okolo o osobama, (bile one vaši frendovi, kolege iz razreda ili profesori..) a u facu neznate niš ponovit..
Al ovo je već preraslo u nešto puno više. Da vi serete o nekome i postupcima jednih osoba, i onda kad se ide u tome raspravljat onda sa strane šutite i gledate.. ne biste vi zauzeli neki stav, koji ste do prije ulaska određene ''autoritativne'' osobe tako gorljivo zagovarali!
I da druge osobe koje imaju svoje JA i svoja načela idu u ime cijelog razreda nešto pokušat postić, a vi kurvinski svi šutite?
Neznam samo kako vas nije sram, što se nikada ne uhvatite na kavici : oh, pa ja ogovaram, a niš u facu ne znam ponovit.. il kad se treba grupno neš prigovorit, uvijek pustim da se drugi bore za to..nek se oni zamjere, mi ćemo samo ubrat dobre posljedice.. ??
Ljudi su takvi, na riječima jaki.. a kad treba to i pokazati, nikakve više riječi niti djela ne izlaze iz njih.. samo pusta tišina, dok se koja riba na suhom za njih koprca.. boreći se, zamjerajući se, bez ikakve podrške iza leđa.
Krasni ste, zaista.. zajedništvo vam je stvarno pojam nekog dalekog stranog jezika..
Al više vam ni ne preporučam da si uzmete rječnik pa pogledate što znači.. jer ste svoje bodove kod mene sve ispucali!
Život te uvijek vrati na ono: uzdaj se u se i u svoje kljuse, te se brini samo za se i svoje kljuse.. jer ih je jaako malo, stvarno su rijetki, oni koji neće samo svoju korist gledati i svoje dupe braniti..
Živjeli mi vi, tako iskvareni.. želim vam još mnogo materijala za ogovaranja.. i još više minuta šutnji kada se treba kao čovjek i karakter pokazati!
nedjelja, 10.02.2008.
Ma ja sam haj! :)
Dobro sam ja, dobro.. uvijek sam ja dobro.. nekada super, rijetko kada super odlično, ponekad i ne baš dobro.. al oke..
Sad sam OKE! Al stvarno..hehehe.. ma, kad ja ni nisam bila oke..
To moji postevi ak se čine malo ko da je depra.. ma neee.. to se onak malo preuveliča.. jer ono, takvi neki osjećaji prevladavaju nakon određenih situacija i osoba.. al opet.. nedam ja pozitivu, držimo se mi čvrsto!
Da se osvrnemo onak..pa, na sve.. došla još jedna godina..već je i drugi mjesec..haha, al ja moram bit posebna pa o tome pisat malo kasnije..
Novogodišnje odluke. Nema se vremena za njih.. ja odluke i ciljeve postavljam svakodnevno..bili oni dugoročni il kratkoročni.. tak da, niš mi posebno u životu ne predstavlja onaj 31.12.. za neke i kobni.. mda..
Trenutno sam onak u obvezama.. baš se krcam svačim.. i oke mi je to.. niš ne zapostavljam, ča je najbitnije.. (osim bloga? I ljubavne situacije?)
Moram se pohvalit.. naučila sam stavljat labello bez ogledala..al to nije sve! Morem ga stavit i va hodu..aha! (ovo je kao sam za neke određene osobe, koje će znat o čem se radi..tak da..)
Maškare su finile.. čekaju se sljedeće.. kao neke kombinacije su da će se i u povorku ić sljedeće god.. vidjet ćemo ča još bude od sega toga..
Fale mi još 4 sličice životinjskog carstva..pa ono, ak neki skuplja od vas.. bilo bi poželjno da se javite.. jer sam sad baš zapela da završim taj album...i dobijem čokoladeeeee.. hehehe..
Čestitam jednom dijelu mog razreda.. mislim da osmero njih, ak se ne varam? Na prolazu na županijsko..
I tako.. pripremam se i sama za neko natjecanje.. više o tome, nakon njega.. a možda i ništa o tome.. ko zna.. (niti ja..hehe)
Eto, na kraju smo..sad idu kao pozdravi? Eto, svima koji me čitate.. hahaha..
I Eliti, naravno.. tj jednoj trećini Elite.. ili-vam-ga Lari iz komentara.. (ne Lara iz razreda.. jedna druga Lara.. )
Neznam, mislila sam da će ispast neš iz ovoga.. al stvarno mi je tajming loš.tak da.. sljedeći bi mogo past ubrzo (post mislim..)
P.s. oprosti za krevet! :(
svi stave p.s.s., al ča ne bi trebalo doć: p.p.s.? ubiti.. žderu me virusi.. i nisam ja kriva ča vam ih šaljem.. i zbog njih (virusa, ne vas..) sam morala promjenit neke navike vezane za komp :( i jbg..
subota, 26.01.2008.
...a u meni onaj osjećaj gorčine..
Sreća je izbijedila, osmjeh je nestao, svega sam se sjetila, ponos sam izgubila.. ne svojom krivnjom, ali opet, nisam znala da se tako prljavo igra.. želim li igrice? Naravno da ne, sve na čistac treba, bez kompliciranja, ionako je malo toga u životu više jednostavno.
Ali opet, s jedne strane nada, s druge joj se suprotstavlja oštra realnost. Sve se može gledati iz više kuteva – pa koji je pravi??
Riječi iskrene, teško iz njegovih usta izlaze, nešto se sprema, očito je.. više neznam što da osjećam, kako da se ponašam, kako da pokažem ono što stvarno je, kada to izreći ne mogu, kada mi ne da.
Zašto usta moraju biti zapečačena, zašto dvosmislene poruke ne mogu biti jasne, zašto se uvijek u sve to petljati moraju druge osobe? Kao strana tijela u nama, a pomoći nam prve nema.
Samo čekamo, otupljeni od svih prepreka, mozak ubrzano radi, samo kako bi ponizio drugoga. Zar smo na to spali? Zar ćemo se tako igrati? Jer ovo više nije igra.. ali još nije ni rat.. Ovo je.. totalno drugačije od onoga što očekuješ da ćeš postići.. umjesto da me vratiš na put na koji bi htio, u očima mi padaš, umjesto da se ponovo uzdigneš.
Dajem ti prilike, vučem ih na sve strane, krpam ih glupim isprikama i obrazloženjima, opravdanja za njih smišljam, samo zbog te nade koja je položena. Još se ona drži, ali neće predugo.
Ponovo smo krenuli smo.. ali s čim? Po meni smo krenuli s krajem.. stvari kreću nizbrdo, povratka nema.. tvoja je to odluka bila, sad se nosi s njom kako god znaš....
srijeda, 23.01.2008.
..ne, ovo se ne događa.. kad nabrojim do 10, svo ovo sranje će nestati..
e pa, brojala ja i do 60 i niš nije nestalo.. sam se činilo još realnije..
onak, super ti je kad ti netko digne tlak jer se kasno sjeti.. kada se fuuuuul trudiš oko nečeg.. i onda to sve propadne.. a moglo se spriječit sve to na vrijeme.. naravno..
još ti je bolje kad ti je cijeli dan oke.. malene onak zamjerkice uvijek se nađu..al se prijeđe prek toga, kao optimistično se gleda.. da, da.. i onda onak taman kad misliš da je ipak sve bilo oke, ee onda ti mooooora neka kanta hladne vode past na glavu.. i to još po buri.. naravno..
kad sve nade položiš u neš.. i onda ti to pred nosom ode.. i sjebe te, onak ostavi te otvorenih usta i raširenih očiju.. tebe i ostale kojima je to bilo bitno, čak i presudno..
neznaš oš se derat, oš se smijat, oš živčanit il neš vjerovat u to, oš zaplakat, il probat nać izlaz iz svega toga.. tj bolje bi se uklopilo da kažem ulaz.al dobro..
ali izlaza iliti ulaza.. e pa, ..... nema! moš ga jebat.. da tak moram reć.. zapravo.. ni to nemoš... haha..
sve je to od loše...organizacije... :(
toliko za sada.. eto, budući da nisam već napisala neki drugi post.. stavljam ovaj.. di nije ni dio mojih pravih osjećaja izražen.. jer je on već izražen drugdje..
nema bolje od tog kad ispričaš nekome, al taj netko mora bit tko to razumije.. a ne da će shvatiti samo rezultat tj ono ča te uništilo.. neg mora ona (mislim na osobu..ne nužno ž.rod) i shvatit proces kroz koji si prolazio.. mda..
ae, da ne meljem više.. idem smišljat neš da nas izvuče.. ča uopće nije u mojoj moći ili kontroli da to popravim..nit je mojom krivnjom sjebano..ali ima gadne posljedice za mene.. pa ono.. u nadi je spas?
ne, stvarno, sad sam pročitala ča sam napisala..neću pobrisat, jer bi bio red da stavim neš drugo..al vi od ovog nećete niš skužit..tak da post ni nemorate komentirat.. ae..
bilo bi vrijeme da se stavi u drugu?
